U staroj Grčkoj nastala je ideja o reinkarnaciji Pitagorine duše. Vjerovalo se da je njegova duša prethodno bila u tijelima četvorice različitih ljudi. Prvi je bio Etalid, Hermesov sin, koji je od svog oca dobio “večno sećanje na svoj prethodni život”. Zbog ove neobične sposobnosti, bio je u stanju da se sjeti kako je njegova duša prešla iz jednog tijela u drugo. Pitagora je rekao da je nekada rođen kao Etalid, koji je zatim umro i reinkarnirao se u tijelu Euforba, zatim Hermotima i, konačno Pira, siromašnog ribara iz Delije. Kada je Pir umro, rodio se Pitagora koji je imao sposobnost da se sjeća događaja iz prethodnih života.
Pitagorina duša se nastanjivala i u životinjama i biljkama. Kažu da je zbog tog prethodnog iskustva mogao da razgovara sa medvjedima, psima, pticacma… Njegov život, kroz reinkarnacije, trajao je ukupno dvjesta šesnaest godina. Ovaj broj nastaje kao rezultat podizanja broja šest na treći stepen, a šest je bio “magičan broj” Pitagorine škole. Postoji bezbroj anegdota vezanih za ovu priču. U jednoj od njih govori se o tome da je Pitagora izgradio sebi dom pod zemljom i tamo pomagao svojoj majci da se sjeti raznih događaja, posle čega se vraćao svojoj kući. Pošto je dugo živio pod zemljom, kada je izašao, izgledao je kao kostur, pa je pokušao da uvjeri ljude da se vratio iz mrtvih. Ljudi su bili toliko zaprepašćeni, te su povjerovali da se pretvorio u boga.
Prema zapisima atinskog filozofa Hermipa, teorija o seobi duša već je bila tema rasprave u staroj Grčkoj.
Pogledajte na našoj Instagram stranici (Druga strana matematike) šta je čuveni njemački pjesnik, Hajnrih Hajne, rekao o Pitagori.